Moje lično proputovanje kroz bahove cvijetne kapi

Razmišljam često o tome kako u 21. stoljeću velika naučna i tehnološka dostignuća daju našem životu mogućnost da kvalitetnije živimo od naših roditelja.

Ali, što je napredak veći, što više tehnologija napreduje generalno, mi živimo lošije i postajemo žrtve blagog osjećaja unutrašnje nelagode. Tempo života je sve brži i brži i prosto NAŠ UM SE MUČI da održi korak sa vremenom, budući da je ipak naviknut na lagani hod prirodne evolucije.

Postavlja se pitanje KAKO USPORITI kad moramo biti u dobroj formi, spremni da odgovorimo svim zahtjevima i svemu što se od nas traži. Jednostavno, živimo u TURBO TEMPU, koji POKUŠAVAMO da stignemo i savladamo.

Sve to što stižemo je na uštrb sebe, svog sna, odmora, jednostavno rečeno na uštrb života. Postavlja se pitanje DOKLE TO IDE I IMA LI KRAJA?

Ovaj unutrašnji šapat koji nam stalno govori STANI I USPORI ostaje često potisnut, ignorisan ili ga ne prepoznajemo. Često se čudimo nesanici, depresiji, nervozi, čestim glavoboljama, bolovima u zglobovima i mišićima, ne možemo da dišemo, zaboravni smo i konfuzni, imamo opstipaciju, iznenadne strahove, eksplozije emocija koje ne možemo da kontrolišemo… i još mnogo toga. Sve to u nama povećava duševni nemir, jer sve to ignorišemo i potiskujemo, ne prepoznajemo unutrašnje signale koji nas upozoravaju da nešto nije uredu. Sva ta ljudska osjećanja sputava nas i primoravamo svoje tijelo NA DESTRUKTIVAN RITAM. Sve nešto moramo, sve nešto trebamo, sve nešto hoćemo i napinjemo se iz petinih žila da to ostvarimo i kad sve to postignemo, osjećamo se prazno i potišteno.

Sve ima svoju cijenu.

Padamo u depresiju, nezadovoljni smo, osjećamo se loše, osjećamo se potrošeno, jednostavno kolabiramo. Svi ti psihički i fizički simptomi su za uzbunu. U ljudskoj prirodi je rješenje ili da se predamo, pa nek traje dok traje, ili potraga za čarobnim štapićem i čarobnim napitkom ASTERIKSA I OBELIKSA koji će riješiti sve naše probleme, po mogućnosti ODMAH ILI SADA. Uz to, sve smo jako nestrpljvi.

Čovjek, kao svjesno biće, je poprilično POVRŠAN, sebe dosta daje i troši. Ne daj Bože kad se pokvari automobil, istog trena se ide kod majstora da otkloni kvar. Ili kad dotraje mašina za veš ili za suđe, ako se ne može popraviti, odmah se kupuje nova i to podhitno.

Nijedna bolest se ne dešava slučajno. Unutrašnja patnja se ne može ignorisati beskonačno, jer što je više potiskujemo, tijelo daje signale i fizički simptomi se manifestuju u većoj i jačoj formi. Važno je obratiti pažnju na one prve simptome koje uočavamo i te simptome prepoznati.

Ozdraviti znači POSTATI SVJESTAN, proširiti svoje vidike, živjeti u sadašnjosti i ne ostajući zarobljen u prošlosti.

Nisam imala namjeru da išta o tome pišem, ali nekako ovom prethodnom rečenicom misli su mi odlutale u prošlost kad sam prije 12 godina doživjela zdravstvenu havariju. Kao i dr. Bah, bila sam skoro otpisana, njemu su dali 3 mjeseca života, a meni puno manje. Zahvaljujući svom unutrašnjem instinktu, nagonski sam počela da prkosim bolesti i svima onim koji su me tada liječili. Znala sam da stojim na staklenim nogama, ali se nisam predavala – bilo je i uspona i padova. Međutim, kad je kriza prošla, srećom, kad sam se vratila normalnom životu, tada sam saznala za Bahove kapi i počela da ih koristim. Kako tada, tako i sada. Shvatila sam, naravno uz pomoć kapi, da mi je jedini zadatak da prepoznam sebe i promijenim sliku o sebi i sve odgovore da dam samoj sebi.

U velikom smo ubjeđenju da medicina treba da riješi sve naše probleme, i to na jednostavan način – gutanjem tableta. Rješavanjem simptoma, mislimo da smo sve probleme riješili, a zaboravljamo SEBE I UZROKE tih simptoma. Biti bolje i biti dobro su 2 različita stanja. Opasnost je u licemjeru, bez zalaženja u prave uzroke. U većini slučajeva, SIMPTOMI predstavljaju IZGOVOR, jer dozvoljava ljudskom biću da se obrati nekome da bude saslušan. SLUŠANJE JE VRLINA KOJA JE RIJETKA U NAŠEM OKRUŽENJU.

Bahove cvijetne kapi koristim od 2004. godine, kada sam prvi put čula za njih. Moram biti iskrena da tada nisam ništa znala o njima, a u njima sam vidjela slamku spasa. Sjećam se svog prvog intervjua sa Bahovim praktičarom i mog oduševljenja kada sam dobila prve informacije o tome šta su kapi, od čega su napravljene i zašto se koriste, a pogotovo kad sam vidjela Bahovu apoteku i prisustvovala pripremanju upotrebne flašice. Tada još nisam znala da se to zove upotrebna flašica. Ta slika i to oduševljenje će ostati u meni cijeli moj život. Sjećam se i toga, kad sam počela koristiti prvi put kapi, poslije 3 dana sam nazvala mog praktičara da ga pitam da li je ovo PLACEBO EFEKAT ILI STVARNO DEJSTVO KAPI, DA LI JE TO JAVA ILI SAN. Praktičar mi je odgovorila da mislim šta god želim, ali kapi rade svoj posao. Toliko sam u tom trenutku bila sretna i zadovoljna da se od flašice nisam odvajala.

Od 2004. do 2010. godine, trebalo je 6 godina da shvatim i osjetim da sam toliko sazrela i porasla da i ja mogu pomagati samoj sebi i onome kome je pomoć potrebna.

Proučavanje Bahovog medicinskog sistema, prosto sam doživjela kao katarzu svog cijelog bića. U ljudima tražim više pozitivnih osobina i sama imam više razumijevanja. Shvatila sam da svijet ne mogu oblikovati prema sebi i svojim željama, ali ga mogu gledati drugim očima. Znam da svijet ne mogu promijeniti, ali mogu promijeniti sebe u odnosu na druge.

Kad sam došla do te spoznaje, neuporedivo mi je lakše disati, jer lakše podnosim incidentne situacije. Dakle, još jednom da kažem da čovjek dokle god živi, raste i razvija se i svakodnevno dolazi do spoznaja i iskustava. Zar nije divno biti svjestan svojih mana i vrlina! Zar nije divno u svom radnom okruženju opstati i biti nepovrijeđen! Zar nije divno sa lakoćom se nositi sa ozbiljnim radnim zadacima i biti zadovoljan!

Ništa u životu nije slučajno. Kad malo bolje razmislimo i kopamo dublje, otkrivamo da za sve postoji vrijeme i svrha svih različitih situacija sa kojima se suočavamo. Pošto priroda nikad nije slučajna, tako u prirodnom svijetu su prisutni stalni red i svrha. Ali kada se odvojimo odprirode i postanemo obuzeti raznim materijalizmima, zaboravimo se i gubimo kontakt sa prirodom i prirodnim ritmima. Ukoliko ponovo uspostavimo vezu sa ritmom, vidim oda se ponovo stvari dešavaju kako treba.

Za sve to su zaslužne Bahove cvijetne esencije koje svakodnevno koristim kao profilaksu i to ne samo ja, već i moji ukućani.

Znam da dr. Bah nije STVARAO kapi, on ih je OTKRIVAO kao dar prirode i ta spoznaja me čini sretnom što otvara mogućnosti da pomaže kako sebi, tako i svojim najdražim i nepoznatim kojima je potrebna pomoć. A spoznaja da tim pomaganjem pomažem drugima da postanu svjesni svog negativnog raspoloženja, jer svaki duži boravak u takvom negativnom stanju vremenom narušava fizičku i psihičku ravnotežu.

Nezaobilazno moram spomenuti lijek prve pomoći Rescue Remedy kojeg uvijek nosim sa sobom u tašni. Ne samo što mi pomaže u svakoj kriznoj situaciji, bilo na poslu, u kući, u putu, nego se uz njih osjećam 100% sigurno. Presretna sam kad mogu pomoći nekom drugom u pravom trenutku tako što naspem u čašu vode 4 kapi Rescue Remedy i za kratko vrijeme osjetim pozitivan efekat.

Od svih 38 preparata, preparat koji je pored Rescue Remedy ostavio na mene utisak je Oliva. Obzirom na njene indikacije, gotovo uvijek Olivu koristim kad dođem umorna i iscrpljena sa posla. Obavezno u čašu vode stavim 2 kapi Olive i za kratko vrijeme nestaju tragovi umora, poboljša mi se cirkulacija i ne osjećam više klonulost. Pri pomisli da mogu sama sebi pomoći, u meni stvara radost koja se ne može opisati. Takav osjećaj ranije nisam imala, jer nisam bila u prilici da sebi pomognem na ovakav način. To je prvi preparat pored Rescue Remedy, kojeg sam morala ponovo nabaviti da bi upotpunila svoju apoteku.

Bahove kapi su zaista planetarno otkrovljenje!

Kad sam pročitala podatak da od 38 cvijetnih preparata mogu da se naprave oko 239 miliona kombinacija – taj me podatak fascinirao. Koja li je samo to raskoš, a pri tome bez ikakvih neželjenih dejstava i efekata. To samo čovjek može da poželi.

Medicinski sistem dr. Baha sa svojim holističkim pristupom svakoj pojedinoj ličnosti i principu postupnosti od vidljivog ka istinskom uzroku zatečenog stanja i posljedica, daje izvanrednu mogućnost i raskoš pomaganja ljudi. Najveće i istinsko zadovoljstvo je spoznaja da možete nekom pomoći kome je pomoć zaista potrebna, a da pri tome nema neželjenih efekata. Shvatila sam da se svi mi počinjemo mijenjati onda kada sami odlučimo i to u onom trenutku koji je najpovoljniji za nas.

Ja lično sam stekla pouzdan oslonac u Bahove kapi na koje mogu da računam u svakom momentu i u svakoj prilici i neprilici u svom životu.